srijeda, 29.08.2007.
zao mi je
stvarno mi je zao.
ponedjeljak, 13.08.2007.
ledena kraljica
bili smo zajedno.
bila sam povrijedena.
zaboravila sam ga.
zasto ne bi moglo biti tako?
rekao mi je netko
da sam ledena kraljica
da je mislio
sad zna da nisam
zasto nisam??
grr
neki osjecaji
ljudski
neka zelja za dodirom
iskrenosti
blizinom
slabosti.
moj um.
moje srce.
a moja kontrola?
biti slab prema nekome
tko to ne zasluzuje...
ne zelim biti covjek
zelim da me ostavi
na miru.
u mom ledenom dvorcu.
bez mobitela.
bez slabih poruka.
i bez plavih ociju.
samo led.
četvrtak, 07.06.2007.
žabi
sve je krivo shvaceno. od strane mene, njega, svih... i ja sam jedina koja bi mogla objasniti. ali ne mogu ni ja. i malo mi se neda.
on: eto, super
onda ne moj da te zivciram
:)
ja: trudim se ja
ali mi nejde bas
on: polako... vrijeme
aaaaaa!! ili ono 'ne pravi od tuge nauku'.... tup1 (inace jadan zgodan smajlic) uglavnom, skuzila sam zasto me ljuti. zato sto me odguruje. zato sto svaki put kad ja spomenem ista o icemo sto bi moglo ici u smjeru mojih nekih osjecaja, on okrene temu.
on: mala, ne guram te ni namjerno ni ikako. imam curu. tako sam odlučio. ti...draga mi jesi ka prijateljica, ka osoba i dalje ne znam šta bi ti reka. osim da ti ne bi volio biti u kozi.
bas to. niti mi smeta njegova cura, niti sam ljubomorna, nego taj njegov nastup... nastup 'mala znam da ti je tesko, znam da je to sve sjebano, znam da te jos muce neke stvari, ali ja ti ne mogu pomoci, tako je kako je... bla bla'
ali nije tako! nije sve sjebano. ne muce me neke stvari. nije mi tesko. ok sam. dapace, super!!
vise ne razmisljam o njemu u smislu da bi htjela da opet budemo zajedno. niti da mi fale nase noci. niti ista od onoga iz onih pjesama. vise cak nisam ni ljuta. ok sam. sto se tice svega. samo me zivcira to njegovo ponasanje. jer svaki put kad okrene temu, implicira to da ja jos uvijek patim za njim i da to ne zeli slusati. a nije tako. ja bi mu rekla neke gluposti da ih maknem iz glave, i to je to. nista naporno. nista bolno. nista strasno. tek toliko da mogu popricati s njim.
sta ocekujem od njega? nista. znam da ima curu i zelim mu srecu s njom (ako je to moguce:). iskreno. zelim mu sve najbolje u zivotu. zato sto mi je jos drag. i to s vremenom nece nikud. simpatican je. smijesan. i dobar. takav je imao curu ili ne, bila to ja ili neka druga.
zapravo, malo mi smeta to sto gubim priliku imati ga u svom zivotu samo zato sto nismo zajedno. jer, zasto smo uopce s ljudima u vezi? nije jedini razlog to sto zelimo imati nekoga s kim cemo se ljubakati i druziti i maziti. (bar kod mene) nego to sto ih smatramo zanimljivim/dobrim/dragim/simpaticnim/genijalnim osobama. i ne kuzim zasto ne biti dobar s nekim i nakon prekida? (bar ja) ali dobro, mozda to ne misle svi i ja nemam namjere nikakvog nametanja.
dakle, ljutnja je uzrokovana cisto neispunjenom zeljom da ga ponekad vidim, da malo popricamo i ne znam ni ja sto vec... to je ok. :) neka. proci ce i to.
zivot je lijep. stvarno :) sto dalje, sve sam vise uvjerena u to :)
idem. treba uciti algebarske za sutra...
'Prije nego pronađete svojeg lijepog kraljevića (kraljevnu), morate poljubiti mnogo žaba!'
žabo. :)
utorak, 29.05.2007.
Ne mozes protiv sebe
ne kuzim. dokle? sta nema nade, ili? bi li trebalo trajati jos? ide mi na zivce. jako. onako iskonski. bas kao sto sam mu rekla... toliko bi mi lijepo sjela jedna postena svadja s njim.
nije on nista kriv. nije on kriv sto voli. nekoga tko nisam ja. nije on kriv sto me vezao za sebe. nije on kriv sto ja sjedim u sobi i pizdim dok mi pise na msn-u vidjet cemo se mala... nije on kriv sto sam ja bila spremna odabrati dalmaciju prije nego cipele.
kriva sam ja.
ali svejedno mi dodje da se na njega istresem. njemu zbijam bezobrazne sale. njemu pisem otresite poruke. cupkam nogom i suzdrzavam se. a napise mi ajde, ispucaj to... izaziva.
sve se nesto dize u meni, krece neki val svega. prvo nostalgije, zelje za zagrljajem. noga sve brze cupka, a prsti sve bezobrazniji. onda blagog bijesa i ogorcenosti, nemoci i ceznje. pa val 'da ti bar sad mogu pocupati kosu s te slatke glavice'... i tako, val za valom...
ali necu. odbijam se ispucati. nije to moj stil. bar ne preko msn-a. onda mu napisem jos nesto bezobrazno. nekako me ohladi. pomaze.
kao da sam na odvikavanju. stvarno. svi ti nekakvi simptomi. idu mi na zivce. ne mogu mirno sjediti na stolici dok se dopisujemo. bura. nemir. samo da je nesto razbiti.
a ne znam koji je to razlog zasto bi ga htjela vidjeti. konkretno. sta, da ga gledam? da se druzimo? da zabrijemo? jednostavno ne znam. i s vremenom mi je samo sve manje jasno. ali zelja ne opada. da mi je samo imati to nesto. to nesto sto ne znam sto je. da mi je bar osjetiti nesto. ne znam sta. samo zelim. i tezim.
u nista.
sjebano. e da mi je tu negdje. na 1-2 metra. ili centimetra. bilo bi sve jasnije. svaki post o njemu kad napisem, mislim da je zadnji. ali nikako, pa nikako. mozda je ovaj?
koliko inace traje ljecenje od ovisnosti? nekakav rok bi pomogao. prilicno.
utorak, 10.04.2007.
opet
kada vec sjebes previse puta...
kada vec ni sam sebe ne razumijes...
kada vise ni sam sebi ne bi oprostio...
kada znas da je gotovo...
kada se dopisujete na msn-u kao stranci...
kako bas tada?
kako ga mogu vidjeti
kako se smije
kako je sladak kao i prije
kako je simpatican kao i uvijek
kako je na njemu sve onako
kao sto je bilo zadnji put
kako je tu svaki drhtaj od osmjeha
kako je tu svaki leptiric
kako su svi nevazni
kako je toplo sjesti pokraj njega
kako ne mogu...
ne mogu!
ne mogu maknuti pogled
opet.
a znam da ne smijem
znam da ne mogu
znam da nemam pravo
znam da bi opet napravila isto
znam da bi opet sjebala
a ne zasluzuje to
ne opet.
otici cu.
sakriti
i ignorirati
negirati sama sebi
da je ikad postojalo
zaboraviti
opet.
naci cu nekoga
nekoga slatkog
i smijesnog
zaljubit cu se
mozda i voljeti
i nadati se...
da ga necu sresti.
utorak, 03.04.2007.
sroljo
tako sam ljuta. neznam da li vise na njega ili na sebe. zasto??? zasto mi je pokazao kako moze biti? kako je to prepustiti se u necijem zagrljaju? gledati u necije oci koje te vide kao nesto najdraze ne svijetu?
dodji mala....
lezi tu.
kao mala mackica,
priljubim se uz njega
cijelim tijelom
smije se
ne vidim ali cujem
tako toplo
i tako stvarno
ne!
ne....
malo pismo je poplavilo
pocelo je sa
ovako mala
znala sam odmah
ODMAH!!!
dobro da nisam bila sama u sobi
inace neznam
bi li ikako
prestajale suze
sad mi umjesto na njegov poljubac
srce poskoci kad se logira na msn
umjesto ceznje za dodirom
tezim za jednim
malim
narancastim
pravokutnikom
bar jednu rijec
jedno malo 'ej'...
dodir ne smijem pozeljeti
to bi bio grijeh
a zivcira me
kako je mogao
razumjela sam ga
ali sad stvarno...
faca moja...
sjedne za comp
skype
namjesti mikrofon
i svira mi
naposletku...
ti si dobro znala tko sam ja
trebala sam znati
ali nisam
balasevic je faca
ali iz prkosa ga ne zelim slusati
a kad mi kaze
ne pravi od tuge nauku...
zgrabila bi tavu
onu tesku
onu najskuplju s police
i odalamila ga
mislila sam..
da to nije nuzna faza
ali sad je tu
lijepo mi je rekao
moj zac
da je tako lakse...
...
je li?
tina
mala moja
kaze
znas da to jednostavno znaci
da mu nije dovoljno stalo
znam mala.
znam!!!
vidim onog malog tuznog smjeska
pokraj njegovog imena
i znam da je tuzan
jer ju ne moze imati
razumijem ga
jebemu
razumijem
u svaki detalj
ali to ne mjenja cinjenicu
da bi ga zavezala za stolicu
i 3 sata
bez pauze
mu se derala na uho koliko me zivcira
i zavezala bi mu usta
da slucajno ne bi cula
mala, oprosti...
ali jednostavno ne mogu tako
zelim biti iskren prema sebi
ti si mi draga
stvarno si super cura
ne znam hocu li ikad vise
upoznati nekoga tko je toliko
slican onomu sto si jednog dana zelim
ali jednostavno...
koliko god si mi draga
ona mi je...
tres! ....tava.
arghhhh
kao da mu 100 puta nisam rekla
da mrzim lazna obecanja
i laganje
i uljepsavanje istine
a on mi opet kaze
...
stalo mi je do tebe
ide me pitati
sta bi ti napravila
kad bi ja dosao...
i poljubio te?!?!?
pa otkud mu vise snage
za mucenje?!?
udarila bi te svom snagom
sakom
posred face
ko u filmovima
vjerojatno bi slomila
nesto
i vise bi bolilo mene
nego tebe
ali isplatilo bi se!!
....
koga ja lazem?
puls bi mi se ubrzao
zaboravila bi disati
zatvorila oci
i uzivala u poljupcu
u dodiru tvog jezika
izgubila bi konrolu
nad cijelim tijelom
ono bi opet
bilo tvoje
opet podlozno
zeljno ljubavi
opet ranjivo
ali nikad sretnije
moram prestat s ovim.
ide na bolje
ove me faze hvataju sve rjedje
i rjedje
prestat ce
ti ces se rjesiti
muka koje ti nosi ona
a ja onih koje mi nosis ti
jednom
a onda
cemo se vidjeti
kao super prijatelji
jer se necemo izgubiti
kupit cemo litru vina
opet u onom kiosku
ti ces svirati
pjevat cemo
i pit cemo zajedno
uzivati u zivotu
i smijati se glupostima
jer zivot je lijep
:)
(tko bi rekao da ce ovo
ovako zavrsiti?? :) )
utorak, 20.03.2007.
zvrkice?
da mi je...
zaboraviti sve.
zatvoriti oci.
lakse je plakati
da mi pridje...
zelim onaj osjecaj...
da mi pridje
kao nekad
svojoj bubici
zagrli me kao...
da ce me obraniti
od svega sto je bilo
zagrljaj ce mi reci
ona nije vazna
mala
stalo mi je do tebe.
zvrkice?
....
smjesak. na njegovom licu.
na mom suze.
ne placi
zvrko...
da stavi ruke oko mene
njegove svemoguce ruke
jedine vazne
da je moja glava na njegovom ramenu
i njegov dah na mom vratu
eh, samo da je...
ej
zvrkice
znam mali
sve znam.
neka tsunami ide
makar ravno na nas
neka se nebo rusi
neka me vedran pita za ples
jebe mi se
samo neka me on drzi
tu mi je mjesto
tu sam dio nas
tu sam svoja
tu sam njegova
a on samo moj
tu postoji smisao
samo neka mi kaze
mala...
bubice...
...
prije nego me pusti
i pocnem padati
u nista
u svijet bez njega
tamo gdje ne postoji rijec mi...
petak, 29.12.2006.
priznanje. tebi ili meni?
kako da pocnem? sta da kazem? da budem iskrena? nakon toliko neiskrenosti? ne neiskrenosti, nego... nakon zadrzavanja istine za sebe.
imam 1000 razloga. 1000 opravdanja.
zelim se zastititi. da ne budem previse iskrena. da ne budem neiskrena. da ne budem povrjedena. a najvise da ti ne budes povrjeden.
dosadilo mi je vise stalno ponavljati istu pricu. prvo, kao grom iz vedra neba, posaljes mi poruku. odgovorim, malo se dopisujemo, nasmijem se k'o malo dijete tvojim porukama, sjetim se koliko mi fali zafrkancija s tobom, ali smo 300km udaljeni i nista... pa se opet mjesecima ne cujemo. onda dodjem u vk, nadjemo se na kavi, provedemo sat vremena zajedno, (ako ima srece bez zokija, sumija i vuleta), i odem... svaki puta nanovo iznenadjena cinjenicom koliko uzivam u tvome drustvu... odlazim sa zeljom da ti kazem nesto u vezi svega.
da ti kazem da volim provoditi vrijeme s tobom. da mi ulijevas osjecaj sigurnosti. da obozavam tvoj smisao za humor. da si mi drag. jako. da cijenim tvoje kavalirstvo. da cijenim sto si stao u moju obranu pred zokijem u vezi staraca. da mi je drago sto znas istinu o njima i da ne bi mogla podnijeti od tebe da kazes da je to stvar mog buntovnistva. znam da neces, i drago mi je sto sam ti jednom ispricala cijelu pricu, iako sad jos ima hrpa stvari koje neznas... da ti kazem da umirem od smijeha na cinjenicu da ti mama kupuje odjecu. to mi je bas simpaticno... da ti kazem da si uzasno narastao u mojim ocima kada si rekao da bi izludio sa curom od 15 godina koja bi htjela van... da se zelim okrenuti i pogledati gledas li u mene kad se rastajemo... da se ispricam za sva sranja koja sam napravila. da te pitam volis li i ti biti u mom drustvu, ili ti je to jedna od stvari na popisu taj dan... i jos puno drugih stvari...
ali nikad nista ne kazem.
zato sto me strah da sam se ponijela dovoljno lose vec dovoljno puta. (zapravo, to me nije strah, to znam...) zato sto me strah tvoje sutnje. zato sto ne podnosim tvoju suzdrzanost kad je u pitanju iskrenost u vezi ovih stvari.... zato sto me strah da cu ponoviti isto sranje kao i prije. zato sto neznam koji bi bio cilj toga kad bi ti sve rekla. zato jer ima previse komplikacija. previse!!!!! zato sto ni sama neznam sta bi ti rekla kad bi otvorila usta. zato sto zivimo 300km jedno od drugoga.
i tako... odem ja... pa se jos malo dopisujemo, jos pod dojmom... i onda... onda se ne cujemo 4 mjeseca dok ti ne posaljem sms... i tako u krug.
sav ovaj strah sto sam nabrojala ovdje gore, ovaj put me, evo, nije sprijecio da ti nesto kazem. tj, napisem. mozda bi mogla zahvaliti nasoj svijeci za to. :) kako je on bio cijelo vrijeme s nama, vidjela sam koliko sam zapravo htjela biti sama s tobom... i koliko mi on kvari priliku za to... jedinu u ovih par mjeseci.
moram priznati da sam, nakon sto sam procitala ovo sto sam napisala, par puta dosla u napast da sve obrisem... da nista ne kazem. da igram na sigurno... ali evo... nisam.
neznam sta ce se dogoditi. sta ce se promjeniti. hoce li se ista promjeniti... voljela bi da jednom o ovome popricamo uzivo. iako znam koliko je ta zelja nerealna. iako me strah.
sta god budes mislio kad budes ovo citao... podjeli to samnom. nije vazno sta ces napisati. 'jebi se, prosla je baba s kolacima', ili 'i meni je smetao zoki'... samo napisi.
btw... sta me najvise potaknulo na ovo? namignuo si mi. :) znam da zvucim kao da mi je 13 godina... ali tako mi je to bilo slatko... nasmjesio si mi se onako kako se ja tebi smijem na tvoje sale. iskreno.
ponedjeljak, 04.12.2006.
on i ona
kad sam ih vidjela znala sam sve
previse
da je vrijeme da se maknem
okrenem glavu
...
ali nisam mogla
ne
pjesma je bila mirna
tiha
njezna
bas od onih koje on voli
a ja znam koje on voli
jako dobro
drzao ju je kao prvu ljubicicu u proljece
mirisnu
kao njezni cvjetak
cvjetak koji je zasluzio njegovo divljenje
i meki dodir
pun ljubavi
ona je uzivala u njegovoj paznji
u njegovoj blizini
znala je koliko je sretna
blago se smjesila
stajali su blizu
spojeni u dodiru nasladjujuci se jedno drugoga
upijajuci strast
ceznja ih je vodila
podigao je ruku do njenog lica
i podragao ga
....
pramen jedan joj je pocivao na licu
prstom ga je pomaknuo
presao preko kose prateci ruku pogledom
ostavio ga je tamo
kao da je bio ljubomoran na njega
to lice
bilo je samo njegovo
stavila mu je ruke na ramena
a on
...
zagrlio ju je
cijelim bicem
kao sa vjerovanjem da ce tako moci zauvjek
i kao da je to vrhunac
vrhunac njegovog zivota
kao da nikad vise
nikad
pozeljeti nesto drugo nece
odmaknula je glavu i pogledala ga
prstom je presao preko njenih ledja
preko ramena
do vrata
prst je crtao liniju na njenom tijelu
samo liniju
njeznu
tihu
upijala je dodir
ali trnci
prolazili su mojim tijelom
krenuli su
jedno prema drugome
usne su bile zedne
i vlazne od zelje
a pogled
...
ah
pogled
govorio je sve
trenutak je bio neizbjezan
zastao je dah
njoj
njemu
i meni
usne su se dodirnule
a ja sam zatvorila oci
nisam mogla
vise
ali pobjeci od njega
nisam mogla
bio je predamnom
i gledao me je kao nekad
i usne su mu bile vlazne
poljubac
jezik
volim njegov dodir
zadrhtala sam
kao ona krhka ljubicica
tako sam se i osjecala u njegovom narucju
nemoj stati
molim te
...
ali
...
jednom sam morala otvoriti oci
i jesam
a njegov je pogled bio na njoj
smjesio joj se
okrenula sam glavu
misleci
ne
samo osjecajuci
bol
nekad je bilo
...
on i ja
ponedjeljak, 06.11.2006.
kakav bi bio ovaj svijet da nema prijatelja?!?!
BESMISLEN!
volim vas!!! :) 
subota, 21.10.2006.
marioneta
koliko sam trajala? dok sam izasla iz vlaka i usla u auto. ocekivla sam to. ali svejedno... nadala sam se... opet uzaludno.
tako je tesko vjerovati da mogu zivjeti dva toliko razlicita zivota. sastojati se od dvije toliko razlicite osobnosti. kad nisu kraj mene... hrabra. samopouzdana. ravnopravna... usudila bi se reci normalna. a onda, na silu uvucena u njihov svijet. njihova pravila, njihove zakone... obicna pateticna lutka. ona na koncicima. svaki pokret me boli. tijelo se prilagodjava upravljanju. ali... toliko lako. previse lako... u trenu. bez ikakve faze prijelaza. degradiraju me iz covjeka u roba. stari, bezbroj puta ponovljeni, obrazci ponasanja ne blijede...
ali... zasto ne? ocekivala sam da ce biti bolje kad se maknem od njih. ocekivala sam priliku. slobodu. ozdravljenje. i dobila sam to sve. i vise. pocela sam graditi sebe. privikavala se na ravnopravnost, ucila imati vlastite misli i vlastite pokrete. saznala da postoji 'ja'. krhko i tek rodjeno, ali samo moje. jedinstveno. bila sam slobodna. ili sam barem tako mislila...
nista se nije promjenilo. nista. postala sam osoba, istina, ali kad sam se vratila, iako na kratko, obrisali su to sve. strpali negdje gdje ne mogu doprijeti. nadala sam se promjeni, ali je nije bilo. kako im to uspjeva? pretvoriti me u malo, nezrelo, bespomocno dijete? iscjediti i posljednju kap veselja, radosti, zivosti, maste, ambicije i srece? izbrisati cijeli moj identitet? sve sto sam gradila. kao kula od karata.
ne znam kako bi opisala taj osjecaj. taj polozaj. a kako ga tek objasniti nekome?? nemoguce. ne mogu objasniti ni sama sebi. to je jos jedna divna strana svega. bespomocnost. ja vidim da se dogadja to sto se dogadja. shvacam u cemu je problem. znam da bi trebalo biti drugacije. znam da bi trebala nesto promjeniti. ali ne mogu. ne smijem. ne znam kako.
koliko jos puta cu moci izdrzati? koliko jos straha dok ne skupim hrabrosti? hocu li jednom moci reci 'ne'? ikad?
samo zelim sto dalje od njih. na sigurno. nikad nisam bila vise zahvalna sto imam prijatelje. iako nisu ovdje, zbog njih barem znam da 'sigurno' postoji.
srijeda, 11.10.2006.
privikavanje
danas. na predavanju. bilo je dosadno. zapravo ne dosadno, nego DOSADNO!!!! sjedila sam na podu. krasna nam je ta bolonja. treba ukinuti rokove-moze! ocemo ukinit i popravke? ma sto ne... rezi! obavezna predavanja? salji papir!! al kad treba sastavit grupu od 25 ljudi, nesto svi okrenu glavu... pa, ovaaaj, nemamo mi dovoljno dobre resurse, uvjeti su takvi, nismo mi krivi i bla bla ser ser ser.... tako da nas je bilo 108 u ucionici za 80. ali nije meni bed... uopce... rado ja zrtvujem oci, kicmu, jajnike, guzu i sve ostale ekstremitete i sjedim na podu. za mladog covjeka je vazno znati pravu vrijednost znanja...
duboki udah... ok.
i jos sam bila taaako pospana... toliko da kad je prof rekao 'ako i samo ako', ja sam tako i pocela pisati, umjesto 'akko'.... e sad, neznam koliko znate o tome... ali za nas matematicare to je strasno!! dovoljno da me cura do mene popipa po celu... nije joj bilo tesko, sjedile smo blizu. djelile smo istu stepenicu.
jos se nisam nauzivala ovog nacina zivota. na predavanju brojim minute do kraja kad mogu krenuti na tecaj, niti jedan plesnjak ne smije proci bez mog budnog oka i rasplesanih bokova, skroz mi je cudno sto nemam sat vremena posla prije nego nesto pojedem (blagoslovljene iksice i menze), iz sna me budi tisina na koju sam potpuno nenavikla (inace me budi mamina dernjava da dizem guzicu iz kreveta), dignem se u 11/12/14h i nitko ne kaze da sam ljencina, (nitko!!!), provedem par sati za laptopom, na netu i stalno ocekujem da se zica izvuce iz uticnice, u razgovoru s ljudima jos uvijek pazljivo upotrebljavam rijeci tipa nero, mp3, komunikacija, sinonimi, msn, korelacija, przenje, divx, format, autoritet, metroseksualac, ambicije, sa spremnim definicijama za slucaj da me uptuze da se preseravam ucenim izrazima, a usne se razvuku u siroki osmjeh kad spomenem ples, a nitko ne preokrene ocima... :)
al neka.... iako mi je tesko, priviknut cu se ja. trudit cu se. jako. to je jedino vazno.
četvrtak, 28.09.2006.
prvi korak
jos samo jedan dan. :) torba jos nije spakirana. kao i svaki put. ako nije pet do dvanaest, gdje je tu zabava? :)
citala sam neki dan jednu knjigu. o govoru tijela. ima fora stvari. izmedju ostalog i jedna zanimljiva teorija. o zavodjenju.
"govori se da muskarci cine prvi korak, potom je uvjeravaju, ulaguju joj se, caste je vecerama i vinom, te je, u biti, podmicuju (bombonijerama, cvijecem i izlascima) ne bi li je namamili u svoj samacki stan kako bi je a) besramno iskoristili ili b) kleknuli na jedno koljeno. zene - umiljate, pasivne, njezni cvjetici - isprva odlucno odbijaju njihove pokusaje sve dok otpor ne popusti pod krajnjom upornoscu pa pristanu na... jedno pice. u medjuvremenu dane provode citajuci ljubavne romane i vireci iza zavjesa u iscekivanju svojih vitezova na golemim bijelim pastusima.
kakve gluposti! zene su oduvijek cinile prvi korak te odredjivale ritam, tijek i smjer ljubavnih veza. kao majstorice intuicije i emocionalne manipulacije, zene su strucnjakinje za govor tijela, a emocionalnu temperaturu prostorije sposobne su procijeniti brze negoli im se bradavice ukrute na povjetarcu. ako vam prilazi, naoruzan hrabroscu i uvodnom recenicom, mozete se kladiti da ste ga vi namamili. zene koriste cak 52 pokreta kojima muskarcima pokazuju da su zainteresirane, dok prosjecni muskarac na raspolaganju ima najvise deset pokrata kojima moze privuci zenu..."
dakle, ipak mi cure cinimo prvi korak... :)) u koliko sam rasprava sa frendovima sudjelovala dok su se oni zalili kako jadni uvijek moraju prvi prici i riskirati... e pa ubuduce kada vidite da cura u vasoj blizini: gleda u vasa usta, blago miluje vanjsku stranu bedra, pogledava u vasu straznjicu, brzo podigne i spusti ramena, dopusti da joj naramenica sklizne s ramena, pocne masirati vrat, gleda ravno u vas i pritom zabacuje kosu, dlanovima klizi po rukama i vratu, oblizuje usne, popravlja kosu, smijesi se, sapce i pritom glavu priblizava vasoj, znajte da ste vi na redu da napravite DRUGI korak....
eto nakon ovih zanimljivih informacija o flertu, idem. traba se dobro naspavati i prikupiti puuno energije. jer kada dodjem u zg, spavanje je proslost. :) 2 mjeseca + jos nesto dana apstinencije (od plesa, bez prljavih primisli) je stvarno previse.
subota, 09.09.2006.
mrzim ih...
u novoj fazi sam. u fazi u kojoj mrzim decke. sve. sve do jednoga. sve radi jednoga. dobro, nije jedan sam sve skrivio... jos su mu neki pomogli.
mrzim njihovu umisljenost. njihovu neutemeljenu samouvjerenost. mrzim kada pitaju kakav sam bio. mrzim kada im nemam srca reci istinu. mrzim njihovu prevrtljivost. njihovu okrutnost. njihovu neosjetljivost na ljude oko sebe. (tocnije na mene:) mrzim kada piju ko smukovi i kazu da im je odvratno vidjeti pijanu curu. mrzim kada frendici kazu da se obuku toplo jer je vani hladno, a onda sline ko kreteni za curama u dopicnjaku. mrzim kada glume nedodirljivoga. mrzim kada ne razlikuju lijepu curu od rugobe sa 3 kile pudera, 4 sloja maskare i tubicom sjajila za usne. mrzim kada kazu da vise vole nenasminkane cure. prirodne. lazu.
mrzim kad se prema curama ponasaju kao prema robi, a ubili bi da im netko samo krivo pogleda sestru. mrzim njihovu netoleranciju. mrzim kad ne skidaju carape. mrzim sto im ni karta s ucrtanim krizicem, kompas i gps ne bi bili dovoljni da nadju klitoris. mrzim sto se nikad ne pokusaju trpiti s curinim frendicama. mrzim kada kazu da su manekenke premrsave. lazu.
mrzim kad setaju pokraj drugog ljudskog bica i hracnu, onako, iz dubine duse. mrzim kad se smiju ljubavi. mrzim kad svakom frendu koji ima bilo kakvu curu savjetuju da se rijesi te azdaje. mrzim kad svaki vikend seve 3 nove cure, a kad cuju da je neka cura promjenila nekoliko partnera vicu - drolja!!! mrzim sto ce im trebati da udju u 30e godine da skuze da ljepota nije osnovni i jedini kriterij. mrzim sto vole savrseno depilirane noge, a nisu dovoljno sigurni u svoju muskost da skrate busen pod pazuhom. mrzim sto misle da je ljubljenje natjecanje tko ce vise (dublje) gurnuti svoj jezik. mrzim sto misle da je muskarac glava kuce. mrzim sto ce okriviti decka s kojim ih je cura prevarila, a ne nju, ili bozesacuvaj sebe.
mrzim sto bi htjeli za curu djevicu sa znanjem glumice u pornicima. mrzim sto ocekuju da cure, kao one u pornicima stenju cim ovaj izvadi svog malog iz gaca. mrzim sto im je najvece dostignuce u plesu skakanje na koncertu hladnog piva, ili jos gore narodnjaka. mrzim sto svaki puta kad se ona nazivcira vicu - pms. mrzim kad kazu da nemaju nista protiv pedera i feministica, ali da ih treba lansirati na drugi planet. mrzim sto svaki put moraju svrsiti. i bas me zanima sta bi kad mi cura prva svrsila, okrenula se i zaspala.
cast pojedincima.
mislite da je dosta mrznje? nije.
mrzim sto ne mogu prestati misliti na njega. mrzim sto zaboravu ne pomaze to sto se ponio kao najveci kreten. mrzim sto je sladak. mrzim sto nam je bilo dobro u krevetu. a dobro, ajd, to ne mogu mrziti... :)
ponedjeljak, 04.09.2006.
drsko ili...?
cura sjedi. dosadno joj je. priblizava se jedan tip, dodje do nje, uhvati je za ruku, povuce sa stolice na podij i pocne plesati. e sad, o cemu ce ovisiti kako ce ona to protumaciti? ili je rijec o drskom kretenu koji nema niti malo kulture, misli da se svijet vrti oko njega, nije se udostojio niti pitati njeno misljenje!!! ili je tako, ah, neodoljivo samouvjeren, pre-sla-dak, konacno decko sa stavom, sa stavom "mala moja si", jooj to je taako romanticno....
nedavno sam, mislim na kliku, citala o jos jednom primjeru. ljeto, more, plaza i cure u toplesu. i sad kako cure reagiraju na poglede voajera. ili im laska, ili pak, u najmanju ruku, razmisljaju da pozovu cuvara plaze u pomoc. opet isti razlozi. ako decko spada u kategoriju a)presladak b)zgodan c)zgodnjikav d)moze se gledati, ali samo sa suncanim naocalama, i to dok sunce tuce u oci, to se ponasanje tolerira. i smatra bas simpaticnim. u svim ostalim slucajevima, tumaci se kao vrhunac drskosti.
da ne spominjem onaj klasicni primjer otvorenosti... neka je ovaj put rijec o npr. curi. pridje decku kojeg prvi put vidi, kaze, tulum je dosadan, a ti si bas sladak, sta kazes na to da se negdje izgubimo? ili ce se okrenuti i otici, i reci frendu sve o onoj pijanoj droljici koja ga napada, ili ce je uhvatiti za ruku i... pa izgubit se negdje s njom. sta mislite koji su kriteriji tu u pitanju..? dobro, ajd, tu ce malo utjecati i stanje alkoholiziranosti doticnoga, priznajem. (da malo)
da se vratimo nasoj curi koja plese sa onim likom. ako je mastovit, zabavan, plese nekako posebno, velike su sanse da ce frendicama jos danima prepricavati pricu o tom zanimljivom primjerku muskog roda. a ako napravi koju pogresku, i ples bi mu se moglo opisati sa - nis' posebno - pa... vjerojatno ce opet danima pricati o njemu. samo u malo drugacijem svjetlu. malo tamnijem.
tako ja jucer dobila sms: vodim te na kavu, vidimo se u 19.30 u centru. sreca njegova pa spada u zgodnjikave. :)
nedjelja, 03.09.2006.
vuk i lisica
znate onu sliku vuka kojemu je glava uhvacena u zamku, pise "kad pomislite da ne moze gore...", a na sljedecoj slici ga, onako uhvacenog, lisac guzi, popraceno tekstom "razmislite ponovo." pa sad, ima li se tu sta dodati..? danas mi je sestra otisla u zagreb. ne ona mala. ona malo veca. ona s kojom pijancim i lovim decke. budi me ujutro... u devet. (!!!) oprasta se. kaze uzivaj. i kesi se onako zlobno. argh!!
nista mi se neda. pisem ovaj post sat vremena. okolo nered. sestra se sprema za skolu. ne ona velika. ona malo manja. tisuce i tisuce olovaka i bojica i gumica i biljeznica i knjiga. priznajem, ljubomorna sam. i ja bi u skolu. koji dan. u gimnaziju opet.
glupi neven i jos jedan lik, politicar cini mi se, jedu luk. svjezi. svaki po glavicu. ko jabuke. glupani. fuj.
ja bi jela sladoleda. onog iz amareta. onako kremast, sladak, punog okusa... mljac... a mogla bi se zadovoljit i s kingom. double. znamo da mu ni jedan drugi nije ni do koljena. jos samo 27 dana. sadu cu odbrojavat, ko oni na tvu do svjetskog prvenstva. doduse, ja nisam pocela sa 200 i nesto. lucky me.
bas bezvezno ljeto. sreca pa sam sad malo narasla. da nisam, sad bi mi trebalo jaako puno maste da smislim hrpu dogodovstina da bi zvucala zanimljivije od frendica. (najmanje 3 primjerka muskog roda, pozeljno preplanuli stranci, sa sklonostima pisanja poezije, bungee sa nekog mosta, i pijanke , puno njih, tulumi u kuci dok su starci bili mjesec dana u posjetu rodjacima u njemackoj, i osvojen bon za 4 masaze kod misicavog susjeda fizioterapeuta na lokalnoj nagradnoj igri i tako to...) a bas mi ide, jelda?? :) sad mogu jednostavno priznati, bilo je dosadno. jako. prava epidemija dosade. epidemija svjetskih razmjera. :) bas volim preuvelicavati. zabavno je. iako u ovom slucaju ne preuvelicavam. :) nimalo. nazalost.
petak, 01.09.2006.
dosaadno jee...
Proslo je 273 dana od zadnjeg posta. ili se meni samo tako cini. ima prilicno mnogo razloga zasto mi vrijeme tako sporo ide. neznam koji vise utjece. mozda cinjenica da u selu gdje zivim, osim mene zivi jos hrpa baba i dedeka, puno njih. ukupno nas je 700. mozda zato sto se jedino mjesto gdje se moze izaci na kavu subotom zatvara u 23h. mozda zato sto nemam vozacku i auto da idem izaci na koje pametnije mjesto. mozda zato sto je najveci drustveni dogadjaj u selu trening nogometasa u 18:30 svaki drugi dan. a vjerojatno ne odmaze ni cinjenica da nitko od mladjih ludi koje ja znam u selu nije imao cd s windowsima da ih instaliram nakon sto sam kupila laptop. da ne pricam o tome da nitko od njih ne zna razliku mp3 i audio formata, i cude se kako uspijem tako puno pjesama staviti na cd. vrhunac provoda im je casa u zraku i skakanje na narodnjecima, a sprdaju mene kad spomenem da idem na plesnjake. sta toga jos ima? jel plesete onako-i onda odglume neki srednjovjekovni ples s dvora. fali mi zagreb!!!! :( i salsa! i reggaeton. i ljudi koji znaju cemu sluzi nero... i rucak za 4.60. s desertom.
mislim da sam dosta prigovarala, obecajem da necu vise... osim ako se ne sjetim jos cega :) moram priznati da nije bas sve tako lose. otprilike nekih 97%, ali ne sve. recimo novi laptop... i hrpa filmova i crtica za gledanje... i koji izlazak s danijem koji je ubrzo zavsio daleko od ociju javnosti :) i poruka od plavoga!! :) ne mogu vjerovati da mi se javio, jedva cekam da odemo na tu dogovorenu kavu, mozda se i prestane ljutiti na mene! inace plavi je moja tiha ljubav, i decko s najboljim smislom za humor u europi. dobro da bas sad ne pretjerujem, u nasoj polovici europe. :) tu je i seka, malo bice koje volim najvise na cijelom svijetu. koje mi je jutros reklo da bi trebala ici trcati oko igralista s nogometasima da skinem malo sala. :) a ima 10 godina...
stvarno nemam pojma o cemu da pisem. u ovoj rupi, kilometrima i kilometrima od civilizacije covjek nema bas puno inspiracije. mozda za spavanje, ali ne za pisanje bloga. pa eto, cujemo se... :)
petak, 07.07.2006.
Pijanka...
cetiri sata je... pijana sam...
pomalo... u tragovima.... ali mi se ne spava... :) veceras je bilo super... sad sam dosla. ova slova na tipkovnici se malo premjestaju. zanimljivo. :) sve pocelo nevino. pijanka sa curom koja mi je bila prilicno strana do nedavno. ali dobra je. pjesma koju slusam je super. sad mi se vec prispavalo. cak se nismo brukale padovima ovaj put... :) bio ss boi. prvo ga nisam prepoznala. osisao se. ali sam prepoznala ples. nevjerojatno je kako mu se lako prepustit. probudi onaj prljavi dio mene. iako nisam sigurna treba li to pripisat njemu ili mojoj napaljenosti u zadnjem vrijeme uzrokovanoj apstinenciji zbog ucenja... :) no razlog je nevazan. dok su posljedice znacajne. prilicno. recimo, oboje znojni. na svakom djelicu tjela. skliski. njezni. grubi. uzivljeni u svoje uloge... igramo ih dobro. dinamicno. spusti se on, a ja uzivam u nadmocnoj poziciji. drmam guzom. a on je vidno zbunjen. zadovoljan. misija dobro obavljena:) skliska nam se lica dodiruju. predjem mu prstima preku usana. mislim da sam napaljena:) ovaj... i traje to... dok se nismo stvarno umorili. odvede me do stolice i posjedne. pruzi ruku i zguzvan papiric. i ode. ime. i broj. i call me. fora:) ali ne znam hocu li. ples je zanimljiv s njim(ne samo s njim, nego i opcenito) zato sto se zaustavlja prije kraja. ona nedovrsenost je najvaznija. napetost. ima li sta ili ne? razmmislit cu jos... bio maza vani. nisam ga vidjela par tjedana. i bas mi fali. ne znam da li ples s njim ili on. oboje. i bio kavalir i jos neki... nismo plesali maza i ja, bolestan. bezveze.
i plesla s r. nadam se da se nisam brukala opet. kako se samo uvijek uspiju dobri ljudi naci vani kad ja pijem... taman idemo hvatat tramvaj. imam poruku. od kavalira. pita moze li dati umisljenom moj broj. a ja imam njegov. od zadnji put. al mu se nisam javila... 
ajd nek mu ga da... vec cu to rjesti nekako. ne znam sta mi je od te situacije bilo draze. to sto je tako umisljen lik trazio moj broj(ljudi, naglasak na moj
), ili to sto ga je trazio bas od mog bivseg. hi, hi.. :) kad te hoce, hoce te... cak dvojica. nice... :) spava mi se. noc...
subota, 22.04.2006.
hi...
evo i mene na blogu...
